Koja je razlika između fašiste i fašistioda, a, a?

Fašist ima člansku svoje bogomdane partije. Provodi i vjeruje u njen zacrtani p.r.ogrom i službenu idiotlogiju.

Fašistoid je, pak, autodidakt. Samouk. Zloća, neukost i besramna dokonost vode tog malog idiota domišljanju  velikih ideja koje se poput puzzletica uklapaju u već prostrte velike ideje i zločinačku praksu velikih Uzora.

Fašistoidni idejoti ne zveckaju oružjem, ne idu topom na nepoćudna međunožja.
Oni, poput ležernog tihomirskog lahora štono zna pihnut samo  međ nujnim obrazima đevojaka rođenih da preko noći poprave nam Svijet, mašu kirurškim instrumentarijem nad neizvrstnim mudima, jajnicima i potomcima, ter mame pokliče odobravanja onih s kojima dijele istu razinu emocionalne neinteligencije i političke nepronicljivosti.

Daklem.
Primam ja na znanje da se na Blogeru.hr smije reklamirati ono što Ja smatram fašistoizmom. I da nije istina: ako mi se ne sviđa-'kako mi drago', jerbo mi je došlo milo popljuvati i preporučeni tekst i preporuku al mi je pljuv obrisan, a Ja, Ja, onemogućena svaki dan po 100 puta ostavljat komentare. Pa šta ću sad. Jebate.

Samo, oni kojih se to tiče, nek mi ne podmeću da ne znam razliku između fašiste i fašistoida jer sam na ovo:

'Da je Stvoritelj napravio gadan propust kad nije licencirao proizvodnju ljudi, pa ih sad može napraviti svaka budala, misle mnogi. Slikovito o temi, Aquamarina: mislimo isto, a vi - kako vam drago...'

odgovorila ovako:

'Svi ti 'mnogi' stanu u jednu jedinu bavarsku pivnicu.
A propust je poštovanog Guzde što im na Blogeru otvori VIP separe.

Bijedna društva rađaju filozofe i fašistoide.
Kladim se da ni moodswinger, ni aquamarina nisu filozofi.

Ni filozofkinje, bogumi.'

  
webstockpro

Podrugljivi styling s facebooka, kojim je premijeru Sanaderu dopala nazi odorica,  naša Policija  smatra isticanjem fašističkih simbola i tu prenapregnutu konstrukciju namjerava osnažiti Zakonom koji će, akoBogda-boljije od Big Brothera by Huxley, iz ovih domaćih internetista izbrisati svaki trag nacizma i Našeg šurovanja šnjme.

Posve svejedno veličaš li nacizam tako da pod Hitlerov nos photoshopiraš govno, strpaš govno u nazi obleku, pohodiš Tompconove križne koncerte okićen ustaškim insignijama. uslikirane ustašice s Bleiburg polja pokažeš na blogu ili si na Index forumu otvoriš profil * s avatarom iz kojeg pametno i ozbiljno gledi čika Dado Itler.

Kako predviđam da bi to moglo ubit i ovo malo zajebacije štono si Hrvati sami sebi dozvoljavaju, u svoje ime molim Sanadera, Sabor, Policiju za milost.
I ispričavam se, mlogo se ispričavam! 

O mojoj iskrenosti nek svjedoči ovo:




* dovoljno je ovdje u tražilicu ukucati adolf, hitler ili koji drugi nazi pojam, pa da vidiš..



Edit
Ivo ima expeditivnu Sekretarku, oma je poručio: Ne pakirajte stilistima!

Edit
Faber i Karamarko malo su se nećkali, al su mi napokon ipak pružili ruku pomirnicu!

Letu Hrvati.
U kladionice, ako sam dobro razumjela Mesića:

'Svaki građanin Republike Hrvatske s pravom se večeras pita: tko je slijedeći?'



Link koji će pomoći tipovanju ----> TU

'Odsad je svak ucijenjen svojim neizbježnim obiteljskim okružjem. Nitko ne smije biti nekome kći, sin, brat, otac, muž, žena, majka, mladić, djevojka..., a da to srodstvo ili vezu ne bi mogao platiti i životom. Drugim riječima nitko ne smije biti građanin ove zemlje a da ta činjenica ne bi mogla završiti tragedijom. Ne, dakle, u patetičnom, nego u stvarnom značenju ti su meci meci u život trijumf krvoločnosti nad svakom obzirnošću koja omogućuje neku zajednicu i drži je na okupu.

A kad tako krvoločnost trijumfira, strah obuzima cijelu zajednicu i ona se prestaje osjećati zajednicom pa njezin strah postaje strah i od vlastitog rasula. Na tom stupnju očituje se presudna krivnja onih koji vode zemlju, a onda i najnužnija potreba da je od toga rasula spašavaju.'


Ne, Milan Ivkošić,
lakmus jezičina ufajtanosti političke i etičke pameti u Hrvata, nije gornje riječi napisao 1991. na dan masakra obitelji Zec.



Baš zato ih je dobio priliku napisati povodom ubojstva Ivane Hodak, 6.10.08.

Namjerni i dogovorni propusti  vazda padaju na vrat ko' najteže breme. 

 
ED.
Aleluja: na današnji dan, u 12.38:
Korisnici advocatadiaboli i
chichamicha, vašim accountima je trajno blokiran pristup Forumu. 

Tko će mi doć suze štono niz guzicu cure obrisat? :)

ED.
Random ubodom plajvaza u kalendar odlučila sam ne biti tuđekarNet do.. do..jebiga trefila sam u prazno..al najmanje do 22.10. og.

...kajem se. I za guzicu grizem.
Dok ja držim sve 4 u zraku i  potajno razrađujem plan bludničenja sa simpatičnim i uvijek za  ljubovanje spremnim Starim Jarcom, hrvatski nejebi i bezdjetetne usidjelice osvijestile su glavni problem Rvacke.

To je, jelte, Sinergija Rupić.

Medijska slava Mame i Ćere, naime, ter visina Alimentacije  njihove koja polako al sigurno proždire spokoj stečen pobjedom u Domovinskom ratu (živio!).

I šta sad da radim, nego ponudim plodonosno rješenje problema: Medijsku burzu Višnjićevaca!

Višnjić pod hitno treba izdonirati spermiće za jajiće za nove višnjićiće. Pa kad se na medijskom tržištu pojavi još 5 mirela i  još 5  gorana, samo ćemo gledat kao Mireli i Lani opada vrijednost dionica. I alimentacija će, naravno, spasti na mjeru razumnu onima koji trenutno pate zbog njene visine. Svi happy!



Za one koji nisu u tijeku, na ovom linku imaju popis Indexovih članaka o gorućem problemu Hrvatske, a nikako ne trebaju propustiti čitanje komentara indexovog puka. Blizak susret s rvackom psovačkom tradicijom i nešto novijim maspok bullyingom je svakom serdcu krepovit. Srećom je eskadron moderatora toga svjestan, nedo Bog da se nešto brisalo il baniralo, pa im evo uručujem Pohvalnicu.

  Bijela naša, puna mafijaša.

Provaljena je tajna fanatičnih nastojanja Struktura da se  afera Ivo & Država vs Mirjana zaledi u embrionalnom stadiju obiteljske drame. 

Štiti se pravo na privatnost Države nam maloljetnice. 

Svi znaju i vide, ali nitko ne smije izreć da je ...šmrkava.



"OTVORITE SEF, pun je kokaina", vikala je kad su je prvi puta odvodili u umobolnicu Mirjana Pukanić, koja je prema napisima Slobodne Dalmacije godinama kokainska ovisnica, kao i njezin suprug Ivo, dobavljač kokaina.

Kako se njen suprug pobrinuo da kokain zataška svim silama, tako je MUP ignorirao njezina upozorenja. O kokainskim seansama u njihovom stanu u Ilici, u Umagu, u Austriji, na raznim mjestima i s raznim političarima, gđa Pukanić po drugi je put pričala pred novinarima 3. travnja 2008., praktički trenutak prije upada policije s 'luđačkom košuljom'. Opet nitko nije obratio pažnju na priče koje, tobože, izviru iz ludila", navodi Slobodna Dalmacija.

više na linku
i linku

  Kad indikator korupcije,
 mjerene količinom parainstitucionalne moći kojom raspolažu Čimbenici pri gaženju  osnovnih ljudskih i građanskih prava sebi mrskih ili opasnih Pojedinaca, dostigne 'nivo' kojem svjedočimo u Aferi Pukanić vs Pukanić - vrijeme je da se ozbiljno razmisli o osnivanju  Pravobraniteljstva za   pacijente, ako ne i o Dežurnoj službi za hitnu obranu ustavnih prava građana Republike Hrvatske.   

Okrutnu moć korumpiranog sustava u službi plačipičkastog krokodila najbolje su opisali Ivica Đikić u komentaru   Država Vrapče i  Nataša Škaričić na svom  blogu  Druga pomoć.



 Kako in live izgleda ubijanje ljudskog bića VIP-spregom obiteljskog izluđivanja i represivnog sustava, pogledajte  na blogu Željka Peratovića 45 lines.

I što reći nakon svega, nego ponoviti riječi Mirjane Pukanić: Jebi se Stipe, jebi se Ive!
Ako će Hrvatska otići u pičku materinu, a ne u Europu - neka.
Sve je bolje od gledanja govana iz govana.




11.04.08.
 
Mirjana je Pukanić, nakon 8 dana prisilnog hospitaliziranja u psihijatrijskoj ustanovi, odlukom
Županijskog suda u Zagrebu, po sutkinji Danijeli Ukić, puštena na slobodu.



foto: javno com

Osnov oslobađanja: niz nezakonitosti pri privođenju na prisilnu hospitalizaciju.

Namjerno koristim termin oslobađanje, jer ono što smo gledali iz stana  gospođe Mirjane nije bila interventna humanitarna akcija, već krajnje neprijateljsko i arogantno zarobljavanje.
link

Papir, liječnička potvrda, kojom M.P. maše na gornjoj fotki snimljenoj uoči institucionalne otmice još tada je bio valjani  razlog da se gospodin policajac 'iz druge policijske postaje' okrene na petama i ode iz stana u koji je bespravno ušao.

Nije smogao snage, pred kamerama je morao pokazati kako bi on Koradu sjebo. Samo da se Pukanića pitalo kako se to radi. A nije, jebiga.

Kako ono reče slavni  g. Murphey, ĆURAK SE OKREĆE.
Jer može.
Ovog tjedna na zalasku, to su osjetili mnogi. Nekog je opalio po nosu, nekima se zabio u guzicu. A svi se pitamo koji je to kurac bio?



Naprimjer.
Kad su Navijači,
u protestnoj noti upućenoj Sanaderovom Uzelcu,
policijski proceduirani napad vukovarskih divljaka na učenički dom nazvali 'šovinističkim huliganizmom', jesu li mogli i sanjati da će im ova Država ne trepnuvši okom omogućiti da u rekordnom roku pripetavanjem izbore istu etiketu?
 
Ili.
Je li Umjetnik čija je nakazna kopija bbb spomenika s Maksimira anonimno rikavala na zidu neugledne zgrade i sanjao da će se, od svih medija, proslaviti baš na Indexu?

  

Lijevo su Smogovci sa spomenika, naši dečki, naše face. Idu u domovinski rat.
Desno su SSmogovci, nekakve naci Švaburende surovih, razmuljanih, dehumaniziranih faca. Idu u kaznenu ekspediciju, valjda.

Namjerno ili ne, prizor s maksimirskog spomenika je 'photoshopiran' zarad zasluživanja bolje prošlosti. Naši dečki su pretvoreni u nacistolike vojničine. Škvadra iz kvarta preobraćena je izdrilani stroj za ubijanje.
Neprepoznatljivi.
Osuđeni da ih se pamti onakvima kakvi nisu bili.



I tak.
Odoše u Vukovar, zabit kajlu troprstim šovinističkim huliganima. Unatoč dvojbama nametnutih zdravim razumom, Vlast je cijeli događaj odšutjela k'o stara kurva. Ni Vukovarci se nisu pokazali poštenijim, zatvorili se u kuće k'o da braća Dalton ulaze u grad.

 

Da nije bilo Policije, Navijači bi se osjećali kao da ih nitko ne voli, kao da su nevidljivi. Zar je onda čudo što su skandirali i pjevali kao da su sami u poljskom veceu  sred kratera na Mjesecu? 
Nije, jel tako.

Od svih komentara dostojanstvenog i mirnog marša na Vukovar, najviše mi se svidio onaj HTVove urednice Slavice Babić koja je ušminkanu snimku događaja popratila riječima ' naši navijači'. Kao da su 'naši navijači' otišli  drukat u inozemstvo. S 'našom' punomoći za sve što u inozemstvu kažu ili urade.

A razočarao me navijački vođa puta, Petar Janjić Tromblon, jer sam otkrila da je otvorio blog na Blogeru, prazan...Ma, zezam se. Razočarao me totale jer je, taman kad su se svi- od Banskih dvora do zadnje radio stanice u pripizdini- dogovorili da je dostojanstven i miran skup pokvarilo nekih pet  izroda, u intervjuu guzdi od portala priznao da ih je bilo mnogo više. Izdaja, izdaja!

Ako smo pristali da je samo 5 njih izvikivalo bojne psovke i pjevalo bojbene pjesme, zbog kojih će u Vukovaru rapidno opast potrošnja laksativa,  onda jeboga nemoj zasluge pripisivat skoro čitavoj koloni. Jel tako. Je.

Pazi, tekst u zelenoj boji je link, samo klikni na nj ( imam mnogo posjetitelja koji su prvi put na netu).
 
E. Neka mi netko objasni kakva je ovo kurčeva značka na rukavu pajkana (?) koji osigurava navijačku kolonu, jebem joj  dizajnera.

 









Da zaključim:

nikakve šovinističke ,    militantne incidente ne treba tolerirati, s koje god strane dolazili. U Vukovaru se - od početka mirne reintegracije - toleriraju, prikrivaju, minoriziraju i ne procesuiraju 'incidenti' - kako oni 'uličarski', tako i institucionalni ( nacionalno segregirana školska nastava).

Navijačke skupine, petrijeve posudice za uzgajanje i njegovanje mržnje i nasilja, nemaju šta tražit u Vukovaru. Situacija je dovoljno loša i bez njihovog pripetavanja s uvaženim kolegama Delijama i Grobarima.

Situacijom u Vukovaru se trebaju baviti Vlast, stručne ekipe i mirovne udruge.

'Naši navijači' trebaju prestati sanjat o zakonima koji će  'Srbima' zabranjivat ono što je dozvoljeno 'Hrvatima'. Onaj zakon koji stane na kraj npr. Delijama, stat će na kraj i npr. Torcidašima. Zakon koji udari po pročetniku, udarit će i po proustaši.

Zato i nema takvog zakona, eto zato.

Nogometni navijači su zgodna čeljad.
Šampioni su neodgovaranja pred zakonom, a to im je i jedino zajedničko s bogatim gazdama od čijih su klubova sebi uspostavili Svetinju kojoj se, navijačkom prisilom, moraju klanjati i Država i Društvo. Jebiga, kad mogu. 
Al ne mogu dovijeka.





Nema me na Blogeru neko vrijeme, otišla sam putovat, rodit, radit.

   Kad se Žuži Jelinek,  paradoksalna žena koja ruši  stereotipe o ženskoj seksualnosti uzdižući ih na pijedestal,  osvrne na mračne dijelove svog života  teško je razaznati čijim podestom drma.

Tek što je izjavila  kako je za trogodišnjeg partizanovanja  rodila dijete koje su joj suborci 'odmah oduzeli i ubili jer su Nijemci i ustaše bili blizu'; a djetetov plač opasan po sigurnost, već sa našao genijalac koji će zadovoljno odahnuti jer je tom ispovjedi 'partizanska epopeja najzad pokopana'. Partizani su, naime, radije ubili dijete nego ga dali na brižnu skrb ustašama. A 'možda bi preživjelo'.


Kordunska djeca streljana uz zid pravoslavne crkve-1942.

Pretpostavljam da je u očima tog  dilkana još davno prije pokopana i 'holokaust epopeja', onomad kad je u Pakulinom 'Sofijinom izboru' glavna junakinja 'izabrala'  koje će od svoje djece poslati u smrt.

Genijalac, večernjakov Josip Pavičić, kao da nikad u životu nije ljudski porazgovarao s partizanom ili partizankom. Ne zna što su prošli prije odlaska u partizane, što im se događalo u ratu, što su zatekli nakon rata.
 
Eto, ta Žuži, koji kurac je trudna partizanila u šumi, umjesto da se izležava u miru doma svoga?
 
Jer bi je 'progonitelji', ustaše, istjerali iz toplog doma i ubili skupa s djetetom u trbuhu. Pa ga iz nje mrtve izvadili i nabijali na bajonete.
Iz istog razloga, ako je stvarno ubijeno, dijete nije ostavljeno 'progoniteljima' da 'možda preživi'.

A da je dječji plač često rezultirao otkrivanjem skrovišta 'progonitelju' i da su ga uplašeni ljudi na sve načine nastojali spriječiti, znam iz priča koje sam na svoje uši slušala.
Osobno sam poznavala ženu, 1941. djevojčicu od desetak godina, koja je skrivena u grmlju nad nekim ličkim potokom dvogodišnjem bratu dlanom prekrila lice dok ne prođe ustaška potraga. Kad je odmakla dlan, braco je bio ušutkan zauvijek...

Zato Žužina priča ne govori kakvi su bili partizani, nego kakvi su im bili progonitelji.

   Hrvati su naučili. Tanka je crta koja razdvaja Heroja od Zločinca.
Srbi i Kosovari tek trebaju naučiti da ni ona koja razdvaja Krivca od Zaslužnika nije ništa deblja.